U ''Skidanjima'' svi smo skinuti i lišeni imena. Atomizirani smo do kvarka intime, do počela u kojem se sljubljujemo u mirisne molekule Ljubavi.
Postajemo trenutak eksplozije u kojem se emocionalno razodjenuti rađamo nagi u stihu težeći da tako oslobođeni pronađemo smisao u beskonačnosti ljubavi koja titra u posvećenom stihu istine u nama.

Iz recenzije Krešimira Marina Butkovića